Znam, znam...plesni mjesec je prošao, a evo mene na kizombi za koju do prije mjesec dana nisam znala ni da postoji... Što da kažem?!? Otkrila sam da, iako nisam dobra u plesu, posebno ne u ovim latino verzijama gdje su koraci neka baza ali su daleko važniji pokreti svih ostalih dijelova tijela, zapravo...uživam! Nikad nisam bila od aerobika, vježbanja, utega, pumpanja, skakanja i nabijanja ritma i mišića uz muziku koja trešti – moj 'sport' je bila joga, sve laganini, promišljeno, udahni-izdahni, istegni se pa se odmori i opusti jer si se naradio... Ovdje muzika trešti ali trešti muzika koja mi se sviđa i koju sam slušala i prije nego sam krenula na ples, okrećem se, vrtim, poskakujem dakle, u osnovi, radim stvari koje ne volim ali su zapakirane u nježniju, bolje osmišljenu ali još uvijek snažnu i jaku verziju koju mi nije (pre)teško izdržati i nakon koje se osjećam dobro – umorno, znojno, iscrpljeno i dehidrirano ali dobro... Očito u meni i dalje tinja barem mali dio želje koju sam pokazivala još dok sam bila klinka koja je jedva frfljala i koja je, kad odraste, htjela biti 'binica' (balerinica) ali mi je objašnjeno kako imam guzu koja ne odgovara standardima klasičnog baleta (već tada!) – moja se zadnjica nije smanjila, ali je kao stvorena za ove plesove... Još kad bih ju naučila mrdati, a da ne izgledam kao da sam iščašila svaki pojedinačni zglob na tijelu... No, treba ostati pozitivan, na kraju krajeva, repetitio est mater studiorum!
Dakle, kizomba... Dolazi iz Afrike i poput bachate nastala je prije pedesetak godina u Angoli gdje na njihovom jeziku znači 'zabava', 'fešta'. Korjene vuče iz tradicionalne muzike koja se zove 'semba', a nakon što se 'semba' pomiješala s drugim lokalnim utjecajima ali i onima s Antila došlo se do kizombe. Još je sporija od bachate i našoj trenerici nimalo nije simpatična... Na prvom satu smo naučili tri koraka iako je prvi korak zapravo stajanje na mjestu uz prebacivanje težine s jedne noge na drugu. Drugi korak je to isto samo se s desnom nogom prvo pomaknemo u stranu... Treći korak je trenerica osmišljavala na samom satu i uključivao je čak tri pokreta! Ne znam da li se to vidi, jer se nisam provjeravala u ogledalu, ali ovo je bilo taman po mom ukusu, taman po optimalnoj brzini pa sam, uz relativno jednostavne korake oko kojih nisam morala puno razmišljati, imala vremena pomicati kukove. Kao što rekoh, bar mislim da je to bilo vidljivo ali sigurna sam da sam uložila trud u nešto takvo. Napredak!
Na drugom satu smo, što se kizombe tiče, obogatili repertoar koraka za dva nova – prvi je bio kombinacija prvog i drugog ali je zato drugi uključivao prošli-put-na-licu-mjesta-osmišljen korak u svim smjerovima – nazad, desno, još nazad i lijevo. Čovjek bi rekao da nije komplicirano ali čim prestanem misliti o koracima, krenem krivom nogom i nađem se u problemu. S obzirom da je kizomba izgleda svima prespora, puno smo ponavljali salsu te ponešto bachatu i to 'na divlje', kad trenerica izvikuje sljedeći korak umjesto da radimo već poznati raspored savladane koreografije. Nije bilo loše, pogotovo kod sporije bachate; što se salse tiče - ako ili kad je budem plesala - nikad mi neće pasti na pamet pet puta zaredom ponavljati 'Suzy Q' ili desni okret...
Na sljedećem satu sam usavršila križ-korak s prošlog sata (iako se i dalje moram koncentrirati na korake i brojanje, bez toga je to totalna zbrka!) a novi korak mi je sjeo od prve – prvi takav ne-osnovni korak u sva tri plesa... Valjda zato što se oko njega nisam trebala posebno truditi zaboravila sam ga do zadnjeg sata posvećenog kizombi ali sve se brzo vratilo. Iako me, osim salse i bachate, ova dva druga plesa nisu posebno zanimala ispostavilo se kako mi je kizomba super sjela – ima dovoljno brojeva i koraka za napraviti sve što se treba, ništa se ne preskače, nema naglih okreta, a pokreti se ne sastoje od brzo, brže i još brže. Kizomba možda nije moj ritam ali se pokazalo da je definitivno moja brzina!
Create Your Own Website With Webador