Za bachatu znam samo zahvaljujući Chayanneu i njegovoj pjesmi 'Bailando Bachata'. Na YouTubeu ima hrpa klipova koji prikazuju dijelove njegovih koncerata na raznim svjetskim lokacijama gdje izvodeći ovu pjesmu poziva nekoga iz publike na pozornicu i onda zajedno plešu. Tako sam ja zaključila kako apsolutno svi znaju plesati bachatu iako moje netrenirano oko nije baš uspjelo otkriti neke velike razlike u odnosu na salsu. Po Chayanneu ionako ništa ne možeš zaključiti jer on i kad stoji mrda kukovima, maše rukama, cupka na mjestu i kima glavom - jednom riječju: pleše.
Možda moje oko nije baš pouzdano kad je riječ o plesu, ali ispostavilo se kako je razlika između bachate i drugih latinoameričkih plesova onako, više individualna, stvar osobnog doživljaja. I sam ples manje je stvar koraka, a više svih popratnih elemenata, prije svega mrdanja, izbacivanja i isticanja kukova. K'o stvoreno za mene!!! Naime bachata nije tradicionalni ples već je 'razvijen' prije nekih pedesetak godina u Dominikanskoj Republici na osnovu pokreta i koraka bolera. Onda su se iz drugih plesova dodavali različiti elementi kako bi se naglasila razlika između bachate i npr. salse, sona, bolera ili cha-cha iako, kako sam već rekla, to sve izgleda vrlo slično, skoro pa isto...
Na prvom satu smo odmah savladali četiri koraka. Kao i kod salse ideš lijevo-desno, naprijed-nazad, okret i dijagonalno. Za razliku od salse, ovdje, pri brojanju, ne preskačemo četvorku i osmicu gdje je najvažnija stvar izbacivanje kuka... Sve bi ovo bilo super jednostavno da mi se ne miješaju jedva savladani salsa koraci. Onda negdje preskočim četvrti broj, kod dijagonala ukinem jedan broj, nije bitno koji, i tako to završi jednako konfuzno kao što je to bila salsa. Kod bachate je pohvalno što barem imaš dovoljno koraka da napraviš okret ali mi je zato kod dijagonala puno bolji isti korak iz salse i nikako ne uspijevam ukomponirati pravi korak u pravom plesu. Trenerica je odmah na početku zaključila kako nam je ovo jednostavno pa je uključila i pokrete rukama i kukovima (srećom nije obavezno!) ali, u ovoj fazi, nije to za mene... S druge strane, kako su izraženi pokreti kukovima, lelujanje cijelog tijela, dramatičnost svakog pokreta vrlo važni, rekla bih, čak krucijalni dio bachate, kad plešem – bolje bi bilo reći kad radim korake – stvarno izgledam k'o deblo koje netko nevidljiv iza mene pomiče lijevo-desno i naprijed-nazad. Sigurna sam kako likovi po staračkim domovima u Dominikanskoj Republici, Kubi ili Kolumbiji plešu bolje nego ja... Ali brate, koliko god se ja trudila kukovi kao da se nisu pojavili na satu, neće ni lijevo ni desno ni milimetar...
Na drugom satu dodali smo samo jedan novi korak onim 'već savladanim'. Ni ovaj nije bio kompliciran, umjesto lijevo-desno ili naprijed-nazad sad smo išli desno, nazad, lijevo, naprijed. Danas smo se više koncentrirali na uključivanje ruku i bokova ali ja u tome i dalje ne sudjelujem... Uporno ponavljamo i salsu pa je moja trenutna razina: uživanje u prva tri koraka; znatno poboljšani desni okret kojeg za vrijeme 'salsa vremena' nikako nisam mogla savladati i potpuna izgubljenost kod lijevog okreta koji mi se u 'salsa vremenu' činio jednostavnijim i lakšim. Nakon bilo kojeg okreta i dalje gubim ritam, ravnotežu i brzinu pa mi je teško odmah krenuti u sljedeći korak ali se više time ne zamaram, nastavljam kad stignem... Jednostavniju bachatu sam sasvim dobro savladala, izuzmemo li bokove, ruke, ramena, pokrete glave i sve ono popratno što čini bilo koji latino ples...
Drugi tjedan donio nam je dvije nove trenerice jer je našu oborila bolest. I mene je, ali sam ipak pošušavala... U ponedjeljak je bilo nešto bolje, izdržala sam skoro cijeli sat, ali u srijedu sam otplesala samo uvodna ponavljanja... Prva trenerica nas je pokušala naučiti 'helikopter' – okret praćen mahanjem rukama kao da se stvarno spremamo poletjeti – ali je od toga odustala. Onda se prebacila na 'valove', dijagonalno i desno, koji su se uglavnom sastojali od istezanja gornjeg dijela tijela u fazama kako bi se pratilo brojanje (naprijed ramena i grudi, pa ostatak gornjeg dijela tijela pa onda tako u fazama povratak u početnu poziciju). Kod desnog vala javila se moja skolioza, nikako joj se nije svidjelo što pokušavam pa sam se prestala nešto posebno truditi, bojeći se da ne napravim nepovratnu štetu. Ako sam prije izgledala kao deblo koje se pomiče, nema riječi koje bi mogle opisati moje pokrete pri pokušaju izvođenja 'valova'...
Zadnji sat bachate naučili smo jedan novi korak - 'Madrid'. 'Madrid' zapravo i nije korak, već samo prebacivanje težine naprijed-nazad. Baš po mom ukusu! Na žalost, bila sam previše slaba da bih puno sudjelovala u vježbanju ali ponovila sam salsu, ponovila bachatu, probala 'Madrid' dva-tri puta i to je bilo sve od mene...
Bachata je sporija, jednostavnija i nezanimljivija od salse. Možda je to krivi zaklljučak koji proizlazi iz moje nemogućnosti da izbacujem kukove i lelujam cijelim tijelom pri svakom pokretu, a možda mi samo treba poticaj u vidu recimo Chayannea da se opustim i prepustim strastima...hoću reći bachati...
Create Your Own Website With Webador