Kao i zadnjih nekoliko godina i ove sam se prošetala instalacijama koje osvijetle noć u Zagrebu za vrijeme Festivala svjetla. Ovo mi je jedan od dražih događaja u gradu – osim što je besplatan, zapravo se šetaš gradom, a svako malo te iznenadi neka instalacija od kojih su neke upečatljive dok druge zaboraviš čim prođeš pored njih. Bez obzira bile one uspješne ili ne, festival obogaćuje običnu šetnju poznatim gradskim ulicama i čini ju drugačijom, interpretirajući poznate vizure i prikazujući ih u novom svjetlu (doslovno i preneseno!).
Ove je godine velik broj instalacija bio smješten na Gornjem gradu što mi se, s obzirom da uspinjača i dalje ne radi, baš i nije svidjelo. Kako sam na obilazak onih smještenih u Donjem gradu potrošila više od dva sata, ispostavilo se da za njih danas ionako nisam imala vremena...
Krenula sam od Tomislavca gdje su se ove godine nalazili Anookiji koji ju jedne od prijašnjih godina bili na Jelačić placu. Svidjeli su mi se i ove godine iako nisu predstavljali novost. Iza zgrade HAZUa na Strossmayerovom trgu bila je postavljena interaktivna instalacija Ophrys koja je zapravo bila ogoman video zid na kojemu su se prikazivale slike cvijeća, a njihovi oblici i boje su se prelijevali iz jedne slike u drugu pa zatim sljedeću i tako dalje. Interesantno, ali preveliko i s jakim svjetlosnim efektima što mi je vrlo brzo počelo izazivati umor u očima i razvijati glavobolju. Instalacija na Zrinjevcu zvala se Bubbles, Bubbles i bila je upravo to – mjehurići koji su izlazili iz dva stupa na kojima su se na vrhu nalazili svjetlosni efekti različitih boja, a iz njih je treštala muzika. Oko stupova je bila nagurana hrpa djece (i njihovih roditelja!) koja su pokušavala uhvatiti što više mjehurića jer su tu bili najgušći. Ovo me defintivno nije impresioniralo ali rekla bih da nisam bila niti ciljana publika...
U atriju Arheološkog muzeja, na zidu zgrade, vrtila se instalacija Journey Through Dreams. To je nekako najviše podsjećalo na instalacije koje su se nekada projecirale na fasadu Mimare iako je, zbog veličine same zgrade, bila daleko manja pa onda i ne toliko impresivna. U ovoj se, kroz razne slike, provlačio zec i mene je sve to malo asocirao na Alisu u zemlji čudesa ali tko zna da li je to bila ideja autora. Trajala je oko pet minuta a ponavljala se svakih 10 minuta što je taman ostavljalo dovoljno vremena da se izmijeni publika.
Na trgu je bio postavljen jedan vagon plavog zagrebačkog tramvaja koji je umjesto putnicima bio dupkom pun velikih bijelih balona. Instalacija se zvala Z.E.T. – Zagreb Enclosure Time, a da bi se instalacija uklopila u Festival svjetla, iz unutrašnjosti se pojavljivalo bijelo svjetlo različitog intenziteta.
Na Cvjetnom se nalazio tunel prošaran neonskim svjetlima različitih boja koja su se izmjenjivala u nepravilnim razmacima i uzorcima. Instalacija se zvala Twisted jer tunel nije bio ravan već malo uvrnut ali za ostavljanje trajnog dojma bio je prekratak, a neonske svjetleće trake pretanke. Dođoh, vidjeh, zaboravih...
Na zgradi Državnog arhiva i zgradama koje okružuju spomenik Marku Maruliću projecirana je instalacija A Poetry and Science Constellation, rad španjolskog autora Javiera Riere. Geometrijski obici koji su preobrazili zgrade mijenjali su se vrlo sporo, gotovo neprimjetno tako da si morao pažljivo i uporno gledati kako bi uočio pomicanje linija. Ono što je, po meni, umanjivalo ljepotu ove ideje bila je činjenica kako su se koristile samo nijanse sive i crna boja što je u kombinaciji sa sporošću promjena zapravo ubijalo cjelokupni doživljaj. Šteta jer ovo mi je potencijalno bilo jedno od zanimljivijih rješenja...
Na Mažurancu su mi uvijek bile najgore instalacije, totalno nezanimljive i zaboravljive. Ni ove godine nije bilo bolje. Tamo su se nalazile čak dvije: Pig Farm i X-O. X-O je bio svjetleći križić-kružić dok se Pig Farm čak nisam potrudila ni potražiti... Instalacija na zgradi HNKa zvala se Connected – Embraced i izgledala je na dlaku isto kao svih prethodnih godina. Ne znam da li se na zgradi kazališta mijenjaju instalacije ili se svake godine vrti ista ali zbog veličine same zgrade i činjenice da je osvjetljena/išarana na sve četiri strane, ovo je uvijek efektan i upečatljiv prizor. Iako, nakon nekoliko godina skoro istog doživljaja, sad bi mi se već svidjela neka nova, svježa, drugačija ideja za ovo mjesto...
Create Your Own Website With Webador