Pokušaj drugi! Salsa je bila prvi ples kojeg smo 'naučili' ali kako je nakon toga slijedilo sedam drugih plesova, svi su mi se koraci miješali po glavi pa sam mislila kako ne bi bilo loše prije putovanja u Kolumbiju, zemlju salse, malo ponoviti korake i bolje se pripremiti. Staru trenericu zamijenila je nova koju sam poznavala s jednog zamjenskog, skoro privatnog sata (jedina sam se pojavila u tom terminu paso doblea), a dva tjedna po plesu iz prijašnjeg ciklusa sad je zamijenilo punih mjesec dana što nije zvučalo loše.
A bilo je… Grupa je bila prevelika za prostor koji smo imali na raspolaganju, instruktorica je inzistirala na beskonačnom ponavljanju osnovnih koraka bez muzike, samo uz njezino brojanje, što je bilo dosadno za popizdit. Stara je trenerica bila traljava u objašnjavanju koraka, što si pohvatao pohvatao si, što si shvatio shvatio si, tako da sam stalno prigovarala kako se sve odvija prebrzo i da bi trebali usporiti. Točno kako se kaže – pazi što želiš, jer bi ti se to moglo ostvariti… Sad ne samo da smo usporili, jedva smo se pomicali, skoro smo stajali… Kombinacija prve i druge instruktorice bila bi idealna ali, s druge strane, tko zna kakvu bi ona falingu imala…
Prije se plesalo sve u šesnaest, muzika je treštala na maksimumu, skoro svaki sat su se učili novi koraci… Sad smo u beskonačnost ponavljali korake bez muzike, a i kad smo učili nove, isti su se ponavljali cijeli sat bez ikakve kombinacije s onima koje smo već savladali. Jedan sat smo radili desni kombinirani okret, s daleko više okretanja nego osnovni desni korak gdje smo prvo izgubili ne znam koliko vremena računajući da sli se okrećemo za 240, 360 ili više stupnjeva što je potpuno irelevantno, nije ovo gimnastika sa zgrčenim saltima i okretima od 720 stupnjeva! Taj cijeli sat smo se vrtili, vrtili i vrtili umjesto da se između toga ubacio koji prethodni korak čisto da se napravi pauza i od savladavanja novog koraka i od gubitka ravnoteže. Kad smo konačno pokušavali nešto izvan uobičajene šablone dešavalo se kako je svaki prijelaz iz jednog koraka ili iz naučene kombinacije u nešto drugo, novo bila trauma, a uz muziku smo gubili ritam jer nije bio usklađen s brojanjem na koje smo navikle. Instruktorica je toliko pokušavala rastaviti korake 'da nam bude jasnije i jednostavnije' da smo na ritam sa šest brojeva imali osam koraka/pokreta i nikako nisam mogla shvatiti njezinu logiku te to povezati i primijeniti u koracima. Osim toga, inzistirala je da svi plešemo jednako u smislu da svi imamo iste pokrete rukama, bokovima, ramenima, glavama – kao da se spremamo za slet... Ženo, tvoje je da nam pokažeš osnove, a što će svaka od nas usvojiti, dodati ili promijeniti stvar je individualnog pristupa, vlastite osobnosti i afiniteta.
Da sam nešto profitirala od ponovljenog i produženog tečaja salse i nisam –i dalje znam iste korake kao s prvog tečaja, ostali su mi bili ili nesavladivi ili neprimjenjivi (u smislu da ih mogu izvesti ali mi nikad neće pasti na pamet da ih stvarno izvodim pri plesanju salse). Ono što sam očekivala od ovog tečaja – da se dodatno oslobodim pri plesu – također se nije dogodilo uglavnom zato što i nismo puno plesali, a kad jesmo dodatno me je opterećivalo što sam morala misliti o raznim dijelovima tijela i paziti da slučajno, ne daj Bože, ne napravim neki neautorizirani pokret. Šteta, jer nešto što je trebalo biti opuštajuće i relaksirajuće iskustvo, između ostalog, zahvaljujući određenom predznanju, pretvorilo se u pravo mučenje.
Create Your Own Website With Webador