Svi koji me poznaju sad se vjerojatno pitaju što sam ja – koja jedva razlikuje prave aute i to eventualno po boji – radila na izložbi autića. I ja sam se to pitala! S druge strane, još se uvijek sjećam vremena kad sam bila mala a moj brat još manji i koliko je tata uživao u kupnji autića 'za sina' – neki od tih autića nisu se smjeli uopće vaditi iz kutija, a i s onima marke Matchbox bilo je bolje ne igrati se. Tako da sam ovaj izlet u Family Mall gdje se ovog vikenda održavala ta izložba shvatila kao povratak u djetinjstvo.
Možda je to meni bio povratak u djetinjstvo ali tamo je definitivno bilo više odraslih nego djece. Bilo je izloženo nekoliko pravih auta, oldtimera poput tirkiznog Cadillaca odmah po ulasku, par Citroënovih žaba ili stari Fićo, bilo je tu starih karavana prilagođenih nekoj novoj funkciji ili kako bi se to danas moderno reklo njihovoj monetizaciji ali većina hale bila je okupirana štandovima gdje su nešto mlađi, oni u srednjim godinama i poneki nešto stariji prodavali sve moguće varijante malih, srednji i nešto većih modela auta, kamiona, traktora, svemirskih letjelica i s njima povezanih pzoizvoda (privjesaka za ključeve, registarskih tablica, postera). Svega je bilo toliko da se nestručnom oku poput moga bilo teško koncentrirati na bilo što jer su ljudi imali izložene stotine autića a u kutijama i vrećama ispod pulta nalazilo ih se barem još toliko pa čim bi se jedan prodao, novi se izvlačio i stavljao na njegovo mjesto.
Jednog izlagača kod kojeg sam se zaustavila i popričala pitala sam koliko autića ima u kolekciji, onoj koja nije za prodaju. Ne znam koju sam brojku očekivala ali 'oko 13.000' me prilično iznenadilo. Prvo što mi je prošlo kroz glavu a onda odmah – kako to kod mene obično biva – izašlo na usta, bilo je: 'Gdje to držite?' On ima potkrovlje koje je očito namjenjeno isključivo njegovom hobiju ali što rade drugi, s jednako velikim ili možda još i većim kolekcijama, koji nemaju posebno područje za svoje ljubimce, stvarno mi nije jasno.
Izgleda kako većina njih manje vrijednim modelima financira kupnju pravih, dobro očuvanih, rijetkih modela za koje oni koji ih možda imaju niti ne znaju njihovu pravu vrijednost. Ovo su možda modeli s kojima su počeli, neke danas vjerojatno kupuju i na veliko (sudeći po tome da pojedinih modela imaju desetak i više komada) a sad ih se na ovaj način rješavaju kako bi financirali skuplje i vrijednije.
Malo sam pogledala utrke autića na daljinsko upravljanje na omanjem trkalištu i bila fascinirana prvo koju brzinu postižu a onda i kako pri takvoj relativno velikoj brzini na relativno malom prostoru uspješno (uglavnom) izbjegavaju prepreke – skretali su i okretali se baš kao pravi auti, onako kako to rade u filmovima, recimo u 'Brzi i žestoki'. Odigrala sam tombolu gdje sam se nadala osvajanju jednog minijaturnog autića kao podsjetnika na današnji dan ali osvojila sam limenku Coca Cole...
S moje strane bio je to kratki izlet koji mi je pružio uvid u život, po godinama, odraslih koji nedgje u sebi i dalje nose dio svog djetinjstva.
Create Your Own Website With Webador