Ovaj sam muzej posjetila još dok su moji nećaci bili relativno mali te imali volje, želje i živaca za obilazak muzeja po Zagrebu samnom i nije me se nešto posebno dojmio – sve je bilo staro i prašnjavo i više mi je izgledao kao da je netko izvukao starudiju sa svog tavana i ovdje ju izložio. Nakon potresa muzej je obnovljen i moderniziran pa sam se ponadala kako bi moglo biti bolje. Osim toga, trenutno je u muzeju bila postavljana izložba 'Mikrosvjetovi – Priroda otkrivena objektivom elektronskog mikroskopa', što je davalo dodatnu vrijednost posjetu.
Da, muzej je obnovljen, ulickan i to se vidi. Izložbeni prostori su dobro osvjetljeni, cijeli prostor muzeja izgleda moderno iako se radi o staroj zgradi, a izlošci više ne izgledaju kao skinuti s tavana. Ipak, na jednom katu, odmah po izlasku iz lifta cijeli zid ima fleke od vode kao da je obnova bila prije nekoliko godina a ne nekoliko mjeseci ali ono što me je najviše smetalo je loša povezanost izložaka i pojašnjenja. Ako imaš zid sa sto primjeraka raznih riba, brojke koje označavaju svaku od njih nisu uvijek jasno postaljvljene, a objašnjenja o nazivu, karakteristikama i sličnom su ili vrlo nisko ili slabo osvjetljena. To se posebno odnosi na sitne izloške (leptire, puževe) kojih puno stane u vitrine a onda se potrgaš da pronađeš koji broj pripada primjerku koji ti je zapeo za oko a ako imaš sreće to naći, podrobniji opis negdje je na visini dvogodišnjaka, taman njemu prilagođen za čitanje. Problem je što dvogodišnjaci ne čitaju a ja ako kleknem da to pročitam više neću ustati. O potrebi mijenjanja nekoliko naočala za vrijeme ovog kompliciranog procesa da ni ne govorim – nekoliko puta sam tresnula glavom o staklo/pleksiglas izložbene vitrine jer sam se pogubila nedgje u skidanju/stavljanju naočala baš za tu udaljenost... Čovjek bi mislio kako je jedna od njihovih osnovnih funkcija edukacija, a u tome su izrazito neuspješni.
Krenula sam od vrha gdje su zoologija i botanika. To mi je nekako bio najlošiji dio jer nisam ljubitelj prepariranih životinja i plastičnih biljaka. Na kraju tog dijela, u kružnoj prostoriji, vrtila se projekcija podmorskog biljnog i životinjskog svijeta što je bilo interesantno ali mi je izazivalo glavobolju – preveliko, preteško za koncentrirati se, bez neke fokalne točke za koju se možeš uhvatiti.
Na prvom katu je geologija i paleontologija što je bilo interesantnije. Bilo je tu fosila, biljaka i životinja zauvijek otisnutih u kamenu, kostiju davno izumrlih životinja ali i kostiju raznih homo sapiensa među kojima se našla i Lucy, jedna od prvih hominina stara oko 3,2 milijuna godina. Originalnu Lucy vidjela sam u muzeju u Adis Abebi prije dosta godina ali vidjevši ju ponovno, bilo je to kao da sam srela starog prijatelja.
Zadnju cjelinu čine mineralogija i petrografija. Isto zanimljivo. Nevjerojatno je kakve kombinacije boja, uzoraka, tvrdoće mogu nastati jednostavnim djelovanjem prirode, bez utjecaja čovjeka. Istina, prirodi trebaju milijuni godina za što čovjek nema strpljenja ali rezultat je skoro svaki put spektakularan.
Spomenuta izložba 'Mikrosvjetovi – Priroda otkrivena objektivom elektronskog mikroskopa' bila je interesantna utoliko što tolika uvećanja mikroskopski velikih komadića minerala, stijena, fosila, biljaka i životinja nemaš mogućnosti vidjeti nigdje drugdje ali s druge strane, nisam baš sigurna želim li uopće znati strukturu tako minijaturnih stvarčica koje ne da prostim okom ne možeš vidjeti, zapravo ne znaš ni da postoje.
Izlazak sam završila u stilu – ručkom u Ficleku. Teleći naravni, krumpir salata i domaći kiseliš bili su savršeni.
Create Your Own Website With Webador