Voljela bih da svi oni koji tvrde da ne vole balet pogledaju ove dvije predstave, savršene su za to. Kratke – svaka traje oko pola sata ili malo više, muzika Igora Stravinskog je ugodna, kostimi su živopisni, šareni, jarkih boja, a ples inovativan. Ipak, posve su različite – u 'Žar ptici' sudjeluje samo nekoliko plesača, devet ako dobro pamtim, dok u 'Petruški' sudjeluje skoro cijeli ansambl.
Iako mi ovo nije bio prvi put da gledam ove balete, kod baleta nema repriza. Svaki plesač nosi nešto svoje i čim plešu druge osobe predstava je drugačija. Čak i kad isti plesači ponavljaju svoje uloge, oni nisu roboti i svaka njihova izvedba koliko god plesali na isti način, iste pokrete, ipak je nova i razlikuje se od prethodne i sljedeće.
U današnjoj podjeli 'Žar pticu' su nosili Japanci – Princa je plesao Yuho Yoshioka, a Žar-pticu Takuya Sumitomo i Rieka Suzuki Sumitomo – i to je vrlo dobro funkcioniralo. Takuya Sumitomo plesao je i u 'Petruški' i to Šarlatana dok su glavne tri uloge, žive lutke Petruške, Balerine i Maura plesali Pavel Savin, Iva Vitić Gameiro i Taiguara Goulart. Iako su to glavne uloge, zbog toga što glume lutke koje su ograničene u svojim kretnjama mislim kako zapravo nitko od njih ne može pokazati svoj puni potencijal. Ali zato su scene u kojima sudjeluje ansambl spektakularne. U koreografiju Edwarda Cluga zaljubila sam se gledajući njegovu viziju baleta 'Peer Gynt', 'Petruškom' je to samo potvrđeno.
Create Your Own Website With Webador