20. travanj 2026. CHA-CHA

Cha-cha smo počeli plesati već na zadnjem satu kizombe jer, kao što rekoh, kizomba je svima bila spora i dosadna. Tad se uopće nisam mogla prešaltati s laganini kizombe na puno brži cha-cha. Drugi problem mi je predstavljalo brojanje koje je ugrubo išlo – dva, tri, cha-cha-cha. Brojevi se plešu jednom brzinom, a cha-cha-cha drugom. U tom trenutku to mi je izgledalo nesavladivo poput sviranja klavira (ili bilo kojeg drugog instrumenta, da budem iskrena) gdje jedna ruka radi jedne pokrete, a druga nešto sasvim drugo. Znam da su milijuni ljudi diljem svijeta to savladali i da je to rezultat treninga i vježbe ali meni je uvijek izgledalo strašno komplicirano. Tako sam i ovdje sa salse, bachate i kizombe koje se sve plešu u jednom ritmu iako različitim brzinama prešla na ples koji u jednom koraku ima različite ritmove i dvije brzine.

Na prvom, pravom satu cha-cha to je – srećom – ipak počelo sjedati na svoje mjesto. Pomoglo je prethodno vježbanje u 'kizombinom vremenu' jer sad sve ipak nije bilo potpuno nepoznato. Najveći problem mi je što zaboravljam pa preskačem dijelove – prvi korak ide dva-tri-cha-cha-cha ali kad se vraćam u početnu poziciju, zaboravim na jedan i dva i odmah krenem sa cha-cha-cha... Osim dva osnovna koraka (desno-lijevo i dijagonalno) radili smo i poluokret gdje trenerica inzistira na rukama – jedna ravno, zategnuto i ispruženo iznad glave, a druga ravno i zategnuto pod kutem od 90 stupnjeva sa šakama mekano, fluidno izbačenima prema van. Daj me nemoj... Korak kao takav nije bio posebno težak za savladati, čak sam pokušala mahati rukama ali čim mislim na ruke, noge vode svoju politiku pa sam od toga odustala. Činjenica je kako cure koje uključuju ruke izgledaju kao da plešu dok ja više djelujem kao da vježbam na sletu ali ja sam sretnija ovako.

Nakon poluokreta na prethodnom satu, na ovom smo radili puni okret s kojim – začudo – nisam imala problema. Ono s čime konstantno imam problema je brzina jer dok ja završim poluokret i okret, ostali su već odrali prvu polovinu sljedećeg koraka... Sljedeća dva koraka su potencijalno najjednostavnija u našoj cha-cha koreografiji ali su srušili sve koncepte brojanja, ritma i brzine. Trenerica naime inzistira da se i dalje broji dva-tri-cha-cha-cha ali pokreti i brzina kojima se to nogama izvodi su apsolutno identični! Obrazloženje 'Tako se broji u cha-cha-cha' nije bilo od nikakve pomoći. Čak i kad zanemariš 'cha-cha brojanje' i posložiš korake nekom svojom logikom kad je to potrebno primijeniti u koreografiji, na većoj brzini, pola koraka jednostavno nestane jer ja očito nisam sposobna to napraviti u super-ekstra-brzom načinu. Drugi jednostavan korak je ljuljanje lijevo s naprijed dijagonalno izbačenom desnom nogom, vraćanje u početni položaj i ponavljanje istoga na suprotnoj strani što je savladivo zbog meni savršeno prilagođene brzine te uz izbacivanje brojanja koje – kako ja to doživljavam – ne odgovara pokretima koji se rade...

Na zadnjem satu smo samo ponavljali sve četiri stila jer je to bio zadnji sat ove grupe plesova te se u novom dvomjesečnom ciklusu njima više nećemo baviti s obzirom da smo ih – naravno - savladali. Neke žene su odlučile ponavljati isti početni tečaj, većina ide dalje i to na puni tečaj od dva mjeseca iako su se neke odlučile za polovičan pristup (uglavnom zbog godišnjih odmora). Za kraj, za pozdrav s našom Strast grupom, trenerica je osmislila novu, drugačiju cha-cha koreografiju – nit' je njoj baš nešto išlo (prekrajala ju je i mijenjala, pa muzika nije odgovarala, pa su koraci bili zbunjujući), a nije baš ni nama... Također, pustila nam je salsu i ostavila nas da se same pokrenemo s koracima po vlastitom izboru što je bilo ispalo prilično kaotično – većina nije znala kad krenuti, pa kad smo konačno krenule onda smo izgubile ritam, a svaka je ionako plesala i vrtila se u svom filmu. Sve u svemu, bio je to baš prikladan kraj ovog tečaja – nemaš pojma što radiš ali to svjedno radiš, u grupi si ali u svom svijetu u kojem se pomičeš, okrećeš, kratiš korake, miješaš plesove, pjevušiš i uživaš...