Današnja predstava bila je utvrđivanje gradiva jer smo Hamleta već gledali. Ne pamtim puno iz te prve predstave ali znam da je i tada kao i danas Hamleta plesao Takuya Sumitomo. Hamlet je uloga kao stvorena za njega, meni je on najbolji kad se od njega očekuju konkretni plesni koraci ali i povremeno hodanje po pozornici izgubljenog pogleda u daljinu kao da ne zna ni gdje je ni što tu radi. Onda se naglo prene iz tog izgubljenog bauljanja i zapleše vrhunski.
Ofeliju, Hamletov romantični interes, plesala je njegova supruga u stvarnom životu Rieka Suzuki Sumitomo koja nije među mojim omiljenim balerinama ali, kao i u njegovom slučaju, Ofelija kao da je rađena za nju – dobra je kad mora plesati likove s mentalnim problemima, izražajna je u patničkim, izobličenim crtama lica, a još kad raspusti dugu kosu stvarno izgleda kao da je netom prije početka predstave pobjegla iz Vrapča. Klaudija i Gertrudu, Hamletovog strica/poočima i majku, plesali su Guilherme Gameiro Alves i Natalia Kosovac što jesu glavne uloge ali nekako – pogotovo ona – nisu posebno došli do izražaja. Najviše oduševljenja izazvale su komične uloge Hamletovih prijatelja Rosenkrantza i Guildensterna koje su utjelovili George Stanciu i Pietro Vittoria. Ipak, pobjednik večeri bio mi je moj omiljeni Pavel Savin u ulozi Fortinbrasa – čovjek se prvi put pojavio na početku drugog čina, plesao ukupno ne više od tri minute, nestao s pozornice i ponovno se pojavio nakon što su svi glavni likovi ležali mrtvi na pozornici, dotrčao do prijestolja za što mu nije trebalo 30 sekundi, sjeo na njega i zastor se počeo spuštati. Žali Bože svih istezanja, rastezanja, zagrijavanja i ostalih priprema koje je morao tog dana obaviti jer je navečer imao predstavu!
Hamleta je koreografirao i režirao Leo Mujić što je, barem za mene, već u startu, garancija da će balet biti izvrstan. Neka od književnih djela ti sjednu bolje, neka ne baš najbolje, a sličnu reakciju izazivaju i njegovi baleti koji su rađeni po književnim djelima. Za neke možda treba više gledanja za bolje razumijevanje poput Glembajevih koje sam počela shvaćati tek nakon druge predstave. Kao i kod još nekih predstava, i u Hamletu mi se jako svidio ansambl dok mi glavne uloge nekako nisu ostavile trajan ili upečatljiv utisak.
Create Your Own Website With Webador