Osnovni razlog za izbor ovog koncerta u Lisinskom bile su orgulje – naime, s Latvijskim državnim zborom pod ravnanjem Mārisa Sirmaisa nastupala je i orguljašica Iveta Apkalna. Zaključila sam kako bi bilo zgodno jednom čuti kako orgulje - koje u Lisinskom uvijek pružaju lijepu i efektnu pozadinu – zapravo zvuče. A zvuče jednako dobro kao što izgledaju...
Koncert je započeo solo izvedbom orgulja, kompozicije Nebeski grad iz Dvije vizije iz Knjige otkrivenja Lionela Rogga. Nakon toga je zbor otpjevao a cappella Ave verum corpus Williama Byrda. Dirigent i članovi zbora spustili su se niz lijevi i desni prolaz s vrha dvorane i rasporedili se na udaljenost od cca dva metra jedni od drugih – dirigent se popeo na pozornicu, okrenuo prema nama i oni su zapjevali. Čak i prije nego sam zatvorila oči, imala sam osjećaj kao da sam sama, u izoliranom, zatvorenom prostoru, u nekom bestežinskom stanju, okružena i zagrljena njihovom pjesmom. Sjajno iskustvo i definitivno vrhunac večeri.
Sljedeća kompozicija bila je suradnja orgulja i zbora s time da je jedna članica imalo solo. Nakon toga, jedna a cappella verzija samo za zbor i još jedna zajednička kompozicija zatvorile su prvi dio koncerta. Prije koncerta prilično me mučilo kako će to zajedničko muziciranje zvučati, hoće li se orgulje i glasovi nadmetati tko će se jače čuti ali nadmetanja je bilo začuđujuće malo. Orgulje su se stišavale kad su muzicirale zajedno sa zborom, a malo više razmahale između pjevanja u zajedničkim kompozicijama tako da je sve skupa zvučalo prilično skladno.
Nakon pauze, prvo se pojavila Iveta Apkalna u novoj opravi. Prvi dio je svirala, bila sam uvjerena, u metalik plavoj kombinaciji hlača i haljine jer je tako izgledala pod direktnim svjetlom, dok je svirala. Međutim, kad se ustala, ispostavilo se da je oprava od laganog, lepršavog materijala neke tamno drap, smećkaste boje i kao takva, u nijansu skoro ista odjelu kojeg je nosio dirigent Māris Sirmais. Za drugi dio koncerta, ona se presvukla u crvenu kombinaciju istog stila odnosno kombinaciju hlača i haljine, dok se dirigent pojavio u klasičnijem, crnom izdanju.
Osim njezinog uvodnog sola i a cappella kompozicije zbora, ostale kompozicije u drugom dijelu su bile zajedničke. Uz jednu iznimku – Evocation II Thierryja Escaicha. To je bila jedna od rijetkih kompozicija novijeg datuma i orgulje su tu zvučale prilično histerično, živčano i luđački. Ono, poput elektroničke glazbe na orguljama minus svjetlosni efekti. Nije se znalo da li ženi više rade ruke ili noge, sviralo se dramatičnim pokretima, njihalo tijelom, kimalo glavom. I tako je ona upravo završila jedan dio krešendom tonova, dramatičnim podizanjem ruke u zrak, a kad su zvukovi zamrli, čula se zvonjava nečijeg mobitela u publici... Ne ra-zu-mi-jem! Prije svake predstave publika se upozori i zamoli da ugase ili stišaju svoje mobitele i skoro uvijek se oglasi jedan uglavnom u najnezgonijem trenutku. Dva puta smo čuli i kako su pali mobiteli na pod što znači da su to najvjerojatnije čuli i umjetnici, a kako to utječe na njihovu koncentraciju mogu samo zamisliti.
Iako je dvorana bila više prazna nego puna bila je to prilično ugodna, rekla bih iznenađujuće ugodna večer. Drago mi je da sam čula orgulje iako nisam sigurna da ću u skorije vrijeme poželjeti ponoviti to iskustvo. Nekako su previše grandiozne, taj njihov karakteristični zvuk mislim da je zapravo prilično ograničavajući jer većina kompozicija zvuči slično. I crkveno, jer iako smo se nalazili u koncertnoj dvorani zvučalo je kao da smo u nekoj crkvi. Evocation II je pokazao da očito može i drugačije ali za takav radikalan skok u moderno rekla bih da također nisam spremna. Zbor je bio vrhunski, njihovi glasovi i harmonije besprijekorni, problem je jedino što je muzika koju su pjevali stara barem stoljeće ako ne i više i nije baš po mom ukusu. Podsjetili su me na klape – podjednako savršeni i harmonični glasovi ali kad pjevaju klapske pjesme dosadni su mi do bola. Čim pjevaju nešto manje tradicionalno i novijeg datuma to često zvuči daleko bolje nego kad tu istu pjesmu pjeva originalni izvođač. Bilo bi interesantno čuti Latvijski državni zbor kako pjeva neku svjetski popularnu i poznatu pjesmu, mislim da bi to moglo biti interesantno...
Create Your Own Website With Webador