O Bože! Svi dosadašnji plesovi bili su brži ili sporiji ili su kombinirali brzinu i nešto manju brzinu ali sve je to ništa u usporedbi sa jiveom. Ovdje se stalno skakuće na prstima, a na to dolaze kickovi tj. Izbacivanje noge (iz koljena, kako kaže naša trenerica...) visoko ispred sebe ili u stranu. Broji se do šest ili kako nam je to lijepo trenerica objasnila, u jiveu korak od osam ima šest brojeva... Radili smo osnovni rock'n'roll korak, osnovni jive korak i sportski jive korak. Jedino sam se s rock'n'roll korakom našla na koliko-toliko istoj valnoj dužini. Osnovni jive i sportski jive korak razlikuju se samo u visini podizanja noge pri skoku u stranu ali tu nešto opako krivo radim jer primjenjujem 'drmeš' korak iz sambe koji očito ima više koraka/brojeva i stalno kasnim. U dvorani je bilo sparnije i vlažnije nego u tropima na vrhuncu kišne sezone pa je trenerica uvela još jedan korak da nas poštedi cjelosatnog plesanja odnosno u slučaju jivea, skakanja – prsti/peta desnom nogom pa dijagonalni korak naprijed pa prsti/peta lijevom nogom i korak naprijed. U odnosu na ranije skakutanje izgleda super jednostavno ali kad to u brzini treba primijeniti, ne znam ni gdje su mi prsti i peta, a kamoli kojim redosljedom trebaju ići... Jednom riječju – S T R A Š N O.
Drugi sat je bio još gori. Nikako nisam uspijevala reproducirati 'naučeno' na prošlom satu, a trenerica se ponovno vratila na brzo, brže i još brže brzine. Radili smo novi korak koji je skretanje u desno i povratak okretom u početni položaj što – uostalom kao i svi drugi koraci – savršeno uspješno izvodim kad ga uvježbavamo bez glazbe ali kad krene muzika ja tek krenem s povratkom u osnovni položaj dok ostatak cura iz početnog položaja već kreće u novi korak. Prihvaćam činjenicu kako – iz raznih razloga – ne mogu pratiti brzinu ostatka grupe ali svejedno mislim da je posao trenerice da nas sve uključi, a ne na naše probleme slegnuti ramenima kao da to nije njezina stvar. Svi smo mi platiti isti iznos za isti tečaj, a da bi u stvarnosti neki plesali puni sat a pojedinci po sistemu 'Plešite što i koliko možete' možda pola toga vremena. Ne mislim niti da ostatak grupe mora patiti zbog nas starih i sporih ali one bi mogle plesati našu brzinu barem povremeno samo bi se za to trebalo potruditi i pronaći više od jedne pjesme za dvotjedni tečaj određenog plesa.
Bila sam stvarno bijesna i nezadovoljna nakon ovog sata. Da ne govorim kako – prema Wikipediji – jive uopće nije latino ples iako se često svrstava u grupu dvoranskih latino plesova što je krivo jer su njegovi korijeni više u swingu nego u latino plesovima. (Jive je nastao u Sjedinjenim Američkim Državama prije Drugog svjetskog rata.) Apsolutno se slažem s uvijek točnom i preciznom Wikipedijom i mislim kako bi Ladies Latin trebali izbaciti jive iz svog tečaja jer to jednostavno nije latino ples. Da ne govorim kako jednostavno nije za žene mojih godina...
Na sljedećem satu sam jednostavno bila rezignirana i više se oko ničega vezano za jive nisam trudila. Radili smo još jedan korak koji je, kao i prethodni, dobro funkcionirao u njegovom savladavanju ali je izgubio nekoliko dijelova/brojeva u plesnoj realizaciji uz muziku.
Na zadnjem satu više nije bilo novih koraka pa smo ponavljali koreografiju i rumbe i jivea ali to je ispunilo tek pola predviđenog vremena. Kako ne bi u beskonačnost ponavljali istu koreografiju trenerica je osmislila novu jive koreografiju, sve od poznatih koraka koje u novoj interpretaciji nisam prepoznavala, pa smo se većinu vremena bavili uvježbavanjem toga. Na početku je još išlo kako-tako ali što je koreografija više odmicala više sam zaostajala. Ali koga briga, još malo i završit će epizoda zvana jive! Jipi-ja-jej!!!
Trenerica nam je na zadnjem satu obznanila kako se ne vraća na jesen odnosno kako će pokrenuti nešto svoje, na lokaciji kod Branimirove tržnice. Ideja joj je prikupiti cure bilo iz početne ili napredne grupe koje su voljne učiti i plesati neke njezine koreografije jer beskonačno ponavljanje iste koreografije s osnovnim koracima njoj uopće nije napeto. Ideš! S obzirom da se cijelo ovo vrijeme ponašala kao da smo došle na audiciju za njezine pozadinske plesačice, a ne kao da je ona tu kako bi nas nešto naučila, to mi je bio totalni šok... Ne znam što će biti na jesen, ali ne vidim se u njezinoj viziji – meni je ovaj ples zamjena za odlazak u teretanu, trčanje ili neke drugi oblik vježbanja; savladavanje plesa je bonus ali ne zanosim se idejom da će od mene učiniti plesačicu. S druge strane, svrha ovog plesnog tečaja je savladavanje osnova nekoliko latino plesova koje onda možeš primijeniti kada i kako želiš – koja je svrha uvježbavanja posebne koreografije ako je nikada i nigdje nećeš pokazati?
S trenericom sam imala toplo-hladan odnos. Kao što sam već i ovdje rekla, nije mi se sviđalo što se ni malo nije potrudila sve uključiti, prilagoditi grupi ili dijelu grupe jer ne može biti samo i isključivo naša greška to što korake uspijevamo shvatiti i izvesti dok ih uvježbavamo, a onda se puno toga raspadne kad krene muzika jer nema postupnog uhodavanja, uvođenja u ples uz muziku već se odmah kreće kao da imamo dugogodišnje plesno iskustvo u tom plesu i koracima koje smo prvi put izveli prije par minuta. S druge strane, iako će to možda zvučati kontradiktorno, voljela sam to što je naš sat vremena izgledao više kao vježba, a ne kao plesna poduka. U sambi, kizombi ili bachati čije sam korake u potpunosti savladala, to je bio pravi dril gdje si puni sat bio stalno u pokretu. U ovim drugim plesovima mi je nedostajala prilagodba muzike koracima koje smo naučili kako bi ih svi mogli maksimalno koristiti što je mislim bilo izvedivo ali trenerica za to nije bila zainteresirana, a što potvrđuju i njezine riječi kako nema volje stalno ponavljati iste korake i istu koreografiju.
Create Your Own Website With Webador